Učenice 1.c razreda Iva Barbarić i Ida Krstinić pročitale su prozni tekst spisateljice Jelene Rozić i podsjetile prisutne na „sve borbene ljude koji svojom tišinom žive svoju tugu koju ne vidimo, ali ona postoji‟ i potaknule nas na suosjećanje i razumijevanje.

Učenik 1.f razreda Fran Kovačić predivnom je interpretacijom pjesme Tomislava Domovića Pismo poginulog ratnika dočarao besmisao ratovanja i tugu svih onih koji su ostali bez svojih voljenih, ali i želju za okretanjem prema budućnosti.

Program je upotpunila učenica 2.b razreda i violinistica Ema Smiljanić emotivnom izvedbom skladbe Astora Piazzolle Oblivion.

I u našoj su školi, kao i diljem Hrvatske, gorjele svijeće u spomen na grad koji se nije predao i na ljude kojima možemo zahvaliti što smo danas tu gdje jesmo.

Dišite!

Dišite dubokim plućima i preko vas i ja ću disati!

Moj rani odlazak bio bi uzaludan kad

ne biste uspjeli

zavoljeti još nekoga meni sličnog,

meni različitog. Svejedno je, bez ljubavi

samo smo šarene omotnice i prvi krug do pakla.

(Tomislav Domović: Pismo poginulog ratnika)